Mjesto u svijetu;Fabio Volo

Pozdrav,napokon!

Evo me u opet u mojoj ravnoj Slavoniji,i napokon s internetom. Danas vam donosim riječ-dvije o knjizi koju sam nedavno pročitala i koja me oduševila. Imate moje preporuke.

1036266_140315-_002

Izvor: http://www.stripovi.com/aukcije/fabio-volo-mjesto-u-svijetu/8521023/

„…mora biti neki izlaz za nuždu iz tog načina života, zaslužujemo više od toga da se muvamo po trgu i pijemo… želim se prepustiti, želim više za sebe, želim se baciti da bih pao prema gore. „

Federico i Michele, tridesetogodišnjaci su koji reprezentiraju tipičan generacijski „životni stil“ sa svim njegovim urbanim inventarom – noćnim izlascima, tulumarenjima, alkoholom, glazbom, djevojkama i sl. Međutim, zasićen takvim ispraznim praksama svoga slobodnog vremena, Federico odlučuje stubokom promijeniti svoj život. On napušta posao, prijatelje, zemlju i odlazi u nepoznato.

Fabio Volo napisao je izuzetno čitljiv roman o univerzalnim pitanjima ljudske egzistencije – ljubavi, prijateljstvu, poslu, braku, jeci i sl. „Mjesto u svijetu“ suvremena je priča koja se bavi arhetipskom ljudskom čežnjom za slobodom i opisuje alternativna rješenja njezina ostvarenja unutar okvira svakodnevnice.

Ovu knjigu mi je preporučila draga prijateljica Klara zbog koje sam otkrila mnoge meni jako drage knjige, filmove, recepte… Tako me i ova knjiga oduševila. Iskreno, nisam ni čitala opis iza nego sam se samo prepustila knjizi.

Knjiga me u svom početku duboko dirnula. Došlo mi je da odbacim sve spone koje me vežu za neke od mojih strahova, doći će i vama da odbacite sva „robovanja“ , sva nezadovoljstva, da se pitate do kada ćete raditi što ne volite, doći će vam da uživate u životu punim plućima i to baš na vaš način.

Iskreno, ja sam u jednu ruku poprilično zadovoljna svojim životom. Naravno da imam puno snova koje želim ostvariti i uvijek duboko vjerujem da je to moguće. Naravno da ima i stvari s kojima nisam zadovoljna i koje želim promijeniti. Snovi nisu tu samo da ih sanjamo, snovi su tu da ih ostvarujemo. I iako sam ja poprilično zadovoljna knjiga mi je izmamila pokoju suzu na lice i to u samom početku. Neću vam previše otkrivati o knjizi, preporučujem da je sami uzmete u ruke i prepustite joj se. Mogu samo reći da mi je ova knjiga jako dobro sjela i da me nakon nekog vremena „natjerala“ da dobro razmislim o nekim stvarima, i da me i potaknula da duboko i dalje vjerujem u svoje snove, da ne odustajem od svojih želja i da koliko toliko pokušam prebroditi neke strahove. Smatram da je potrebno neko vrijeme i neke godine da se čovjek pomiri s nekim stvarima i da zavoli sam sebe baš onakvim kakav on je. Većina nas se žali na raznorazne stvari, nismo zadovoljni, a malo nas se uhvati u koštac sa samom srži problema. Žalosno, ali malo ljudi živi svoje snove. Podređeni smo mnogim stvarima. Ova knjiga na jako dobar način opisuje kako je osoba koja i nije bila svjesna da nije sretna, postigla mir i sreću, te zadovoljstvo samim sobom. Kako sa zahvalnošću promatrati svijet i male stvari. Kako cijeniti ono lijepo i dobro što imamo i kako promijeniti sebe da bi smo mogli iskreno voljeti i biti iskreno voljeni.

Svakako vam moram naglasiti da ova knjiga nije neka knjiga samopomoći ili nekih dosadnih savjeta. U nastavku pročitajte neke od mojih omiljenih ulomaka.

„ Radimo to već predugo, ne možemo učiniti pogrešku da ostanemo ovdje i izgubimo se u nekakvom običnom životu, već zacrtanom. Ja zbilja želim osloboditi tu silu prije nego što nestane, ugasi se i učini moju guzicu nerazdvojnom od kauča.“

„Znaš Michele, što radi vozač tramvaja? … Čini se da vozi tramvaj, da je gospodar vozila, a zapravo samo koči i ubrzava. Tračnice su tu. On u najboljem slučaju odlučuje o brzini, ali ni to osobito, jer su čak i stanice utvrđene i mora poštovati utvrđeni red. A to se događa i nama : srednja škola, fakultet, posao, brak, djeca, zadnja stanica! Na kraju odlučujemo samo o tome koliko će nam vremena trebati. Sva izvanrednost života svedena na dvije funkcije : ubrzavati ili kočiti. Točka. Zavaravamo se da upravljamo svojim životom. „

„Nikada ne bih mogao ostaviti posao, staviti sve na kocku, dovesti sve u pitanje kao što je učinio Federico. Nemoguće za mene. Dakle, zbog tog straha trpio sam neki život koji nije bio moj. Nisam živio svoju sudbinu. Možda samo malobrojni žive svoju sudbinu, a ja sigurno nisam bio među njima. Živio sam neku koja me praktički pregazila. Sašio sam si je kao odijelo i uvjerio se da je moja. Iako sam tu i tamo primjećivao da na nekim mjestima malo steže. Ali čovjek se na sve navikne. Na posao koji ne voli, na minulu ljubav, na vlastitu osrednjost.“

„Možda je ono što mi je išlo na živce bilo to što nikada nisam izašao iz tog tramvaja. Dok pričaš s ljudima koji su kao i ti ostali u tramvaju, to nekako zaboraviš. Postane ti normalno. Tako, konačno, žive svi, neprestano se nečega odričući.“

„Prije svega je žena, a ja to ne bih uzimao zdravo za gotovo. Potom, o mnogim stvarima mislimo slično, iako smo potpuno različiti. Ali iznad svega je žena koja je imala hrabrosti živjeti vlastite ideje. Hrabrosti da se ne sviđa, hrabrosti da ne donosi odluke kojima će zadovoljiti druge. Kad sam je upoznao, bila je sretna osoba. Sophie nije sretna zato što je sa mnom. Sretna je bez obzira na mene. Sophie voli život. Ne možeš tu ništa, osobe koje vole uvijek na kraju zavoliš. To je zakon prirode. Imala je život pun uzbuđenja, a kad si pun želiš sve što imaš podijeliti s nekim. Svejedno, ja je volim prije svega zato što je nemoguće ne voljeti je.“

Ukoliko se odlučite na čitanje,javite mi svakako kakva vam je knjiga! Lijepu nedjelju vam želim! :*

About rainbow flower

Vesela,kreativna,znatiželjna,osjećajna,zaljubljena u život...:)

2 Comments

  1. Hej rainbow flower! Odlican osvrt na knjigu, moram priznati da si mi izmamila osmijeh na lice kad sam vidjela da nas ima jos koji smo uopce procitali tu knjigu i skroz ju dubinski prozivjeli. Procitala sam je dva puta, i citam ju iznova kad god negdje krenem, bio to novi posao, sezona, novi zivotni poceci.. Totalno motivirajuce stranice koje me uvijek, iznova, guraju naprijed. Ova knjiga je moj vjetar u ledja 🙂
    Pozz,
    Mateja

    1. Draga Mateja! Hvala ti na komentaru 🙂 Drago mi je da ti se sviđa moj osvrt i baš mi je drago i što se tebe knjiga tako dojmila. I ja bih je voljela i još koji put pročitati,a i imati je u svojoj zbirci jer je stvarno dragocjena. Veliki pozdrav! 🙂

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *


devet + = 12