Nova godina - novi izazovi i nove odluke

Pozdrav dragi moji!

Želim vam sretnu Novu godinu! Da vam bude lijepa i vesela, šarena i slatka, za pamćenje! Da se puno smijemo, veselimo, plešemo, družimo. Da bude radna, puna poleta, da nam se trud isplati. Da budemo zahvalni na svakom danu, puni inspiracije, kreativnosti, puni empatije i ljubavi. Da usrećujemo druge, da nas sitnice vesele, da nas brige ne more i da hodamo uzdignute glave. Sve najbolje!

Kada krene još jedna godina mnogi od nas donose i neke nove odluke. Kako sam odrastala tako sam i shvaćala da te odluke ne moraju biti posve nove i posve radikalne. Da to mogu biti neke sitnice koje bi voljeli ostvariti. Tako i ja svake godine kroz glavu provlačim sitnice,a ponekad ih zapišem i na papir. I u tome ne vidim ništa loše, dapače. To može biti samo dobro. Naravno nisam za to da se razmišlja npr. – ova godina neće biti dobra ako ne ostvarim to to to i to. Nemojte pred sebe stavljati nešto nemoguće. Ali opet, snovi su tu da se ostvaruju, pa poželite!

Prije tri godine sam nešto izjavila i sada to i živim. I kod mene je bila istinita ona – pazi što želiš, jer će ti se to ostvariti! Dočekali smo Novu godinu na moru, vrijeme je bilo iznimno toplo i sunčano da smo se mogli prešetavati u majicama. Za ručak sam smazala salatu od hobotnice (jedno od mojih omiljenih jela) i baš sam se u ta 3 dana nauživala u morskom zraku. Kada smo se vraćali kući rekla sam kako bi bilo lijepo živjeti na moru i kako bi bilo dobro da se napokon osamostalimo. To je bila onako usputna priča, ali i želja.

Da li to ima veze s tom željom ili nema ne znam, ali ja sam trenutno i nakon 3 godine na moru. Živim na moru već godinu dana i o da! Osamostalili smo se, živimo zajedno i živimo sami. I nije ovo samo još jedna priča o ostvarivanju želja ili sretna bajka. Ovo je pričica kao uvod u još jednu godinu i poticaj da se suočimo s izazovima. I protekla godina je za mene bila i lijepa, ali i teška i puna izazova i prilagodbe. Mogu reći da sam tek nakon godinu dana prihvatila da više (trenutno) ne živim u svom kraju, okružena svojom obitelji i prijateljicama. Da smo nas dvoje sami i da se trebalo naviknuti da nemamo nikoga u blizini. Da se trebalo naučiti nositi s tugom, čežnjom i nedostajanjem. Da se trebalo naučiti zadovoljiti s tipkanjem u inbox-u, porukama i pozivima. Da se trebalo naučiti nositi s tim da ne mogu prošetati svojim gradom kada poželim, da ne mogu upijati zrak i prirodu u svome selu kada mi dođe i da se ne mogu prepustiti slavonskim žitnim poljima.

Ali čovjek je ovdje da uči. Pa sam naučila živjeti s morem, pa i pretrpjeti buru. Pa sam naučila voljeti Istru i zaključila da je baš divna i da ima puno toga ponuditi. I da se trebamo veseliti svakom novom danu i cijeniti trenutke s našima najdražima. Naučila sam se nositi s izazovima. I naučila sam se nositi s izazovima na poslu i raširiti ruke promjenama.

I vjerujem da je preda mnom još jedna lijepa godina, opet puna izazova.

U 2015 sam odradila sezonu, otvorila i gastro blog (jedna od najboljih odluka), bila kuma u svatovima, saznala da ću i u 2016 biti kuma u svatovima što me iznimno veseli, ponovno počela vježbati i napokon prihvatila svoj novi život. To bi bilo onako veće, a usput je bilo i sitnica.

Za 2016. se nadam da će biti radna, a i puna učenja, Da ću se suočiti s fakultetskim izazovima koji su mi ostali. Da ću ponovno često tipkati ovdje. Da ću i na drugom blogu tipkati često i objaviti puno lijepih recepata. Da ću nastaviti s vježbanjem.

Nisam više potpuno ona stara. Naučila sam se i izboriti za sebe i glasno reći svoje mišljenje. I zbog toga mi je baš drago. Budite svoji, napredujte, učite, radite što volite i ne zadovoljavajte se s mrvicama! 🙂

I brat i prijateljica su me pitali što je s Rainbow flower. Promjene se još nisu dogodile na blogu, ali nadam se da hoće. Umjesto rubrike Klopa će biti rubrika Zdrav život. Čeka me puno fotki i puno knjiga o kojima trebam tipkati. Baš se veselim tome. Ove godine će blog doživjeti i 4 godine i ne mogu vjerovati da je toliko prošlo!

Evo djelića moje wishliste za 2016-tu: